petak, 18. studenoga 2011.

Luigi Serafini, Codex Seraphinianus - vizualni hijeroglifi, fantastične biljke i životinje, mutirana antropomorfna bića otkrivaju specifičan "jezik" koji govori o samoj "stvarnosti" kao nečemu pomičnom, mekanom, elastičnom




Ovo je jedna od najčudnijih knjiga ikada stvorenih. Riječ je o kvazi-enciklopediji izmišljenog svijeta/planeta (nalik onoj iz Borgesove priče Tlön, Uqbar, Orbis Tertius), s predivnim ilustracijama u boji i komentarima na nepoznatom jeziku i pismu. Njezin autor talijanski je arhitekt, dizajner, pripovjedač i ilustrator Luigi Serafini (rođen 1949). Nije to samo knjiga o tom svijetu nego kao da nam dolazi iz tog svijeta, njezini vizualni hijeroglifi, fantastične biljke i životinje, čudna, "mutirana" antropomorfna bića otkrivaju specifičan "jezik" koji govori o samoj "stvarnosti" kao nečemu pomičnom, mekanom, elastičnom, o nekoj vrsti "plazme" između kristalne mašte i eruptivne tvari, erotskog sna i znanstvenog tijela, strogog uma i organskog bijesa. Ovakav dokument mogao je stvoriti srednovjekovni prirodoznanstveni strip-umjetnik obrazovan na nekom drugom planetu u dalekoj budućnosti koja se dogodila davno prije nego što su ljudi ugledali Kubrickov obelisk.

Knjigu možete čitati/gledati ovdje









Gareth Branwyn: Putovanje u čudnovati svemir: tajna Kodeksa

Oduvijek sam uživao u pričama o ekscentricima koji su cijele živote proveli zatvoreni, potpuno zadubljeni u nekakve osobne unutarnje svjetove: od J.R.R. Tolkiena preko Williama Blakea pa sve do ISTINSKIH luđaka poput njujorčanina Henryja Dargera koji je većinu života proveo pišući epski roman od 1900 stranica naslovljan Pustolovine vivijanskih djevojaka u nečemu poznatom pod imenom Kraljevstvo nestvarnog ili Glandelinijanska ratna oluja ili Glandičko-Abijenianski ratovi uzrokovani pobunom djece robova . Da, to je zaista naslov toga romana. Njegov tekst je, poput pratećih kolažnih ilustracija podjednako nemoguće dešifrirati. A što je s Jamesom Hamptonom, autorom Throne of the Third Heaven sačinjenog od žarulje i folije, djela sada smještenog u muzeju National Portrait Galerry? Nikada nije otkriveno značenje njegova kompleksnog, i navodno nekonzistentnog, šifriranog teksta koji su mu diktirali duhovi.
Malo se zna i o Luigiju Serafiniju, o njegovoj očito rastrojenoj mašti koja se nazire iza teksta Codex Seraphinianus (Abbeville Press, 1983.) Od kada je objavljen, 1981. godine, Kodeks ne prestaje zbunjivati i oduševljavati svakoga tko se susretne s njime. Kao veliko luksuzno ilustrirano izdanje, Kodeks je enciklopedija i vodič u susjedni svijet koji istodobno  sliči našem svijetu i potpuno mu je stran.
Pedantno podijeljen u dijelove koji se bave botanikom, zoologijom, kemijom, fizikom, inženjerstvom, sociologijom itd., Kodeks bilježi postojanje nadrealnog svijeta u kojem je materija u stalnom protjecanju, a neživi predmeti i organski oblici pretapaju se jedni u druge. Ljubavnici se međusobno stapaju i pretvaraju u aligatora. Biljka potpuno izrasta i pretvara se u naliv-pero. Domoroci uzgajaju naliv-pera od kojih prave nakit. Iz biljke izrasta njezin kišni oblak, dok riba guli sa sebe kopiju vlastite glave koju pušta da zagrize ribičev mamac. Ništa nije kakvim se čini; stvari se pretvaraju u neočekivane nove oblike, sve je moguće.
Šareno obojane crteže olovkom u Kodeksu okružuju šifrirani tekstovi za koje ne postoji ključ. Sustav prema kojem su pobrojeni odlomci i stranice u knjizi konzistentan je, te to navještava da bi i opsežni tekstovi mogli imati neki smisao. No, do sada nitko ne može biti u to siguran. Na kraju, to zapravo i nije važno. Snaga Kodeksa u njegovoj je sposobnosti da utješi čitatelja s potpuno poznatim idejama i slikama dok mu istodobno dezorijentira percepciju svijetom u kojem se oblici neprestance mijenjaju, svijetom koji  ispunjava fantastično, bizarno i sablasno.
Iskustvo koje dobijate potpunim uranjanjem u Kodeks ne razlikuje se mnogo od doživljaja halucinogenog učinka droga... ali bez naknadnog mamurluka. 
S engleskog prevela Lada Furlan



Simfonija posvećena knjizi:

Alexander Sasha Belau:

   http://static.diary.ru/userdir/3/8/2/0/382029/52018725.jpg

http://static.diary.ru/userdir/3/8/2/0/382029/52018767.jpg
http://static.diary.ru/userdir/3/8/2/0/382029/52018782.jpg







Pulcinellopedia Piccola by Luigi Serafini and Polecenella Cetrulo (unsigned). Milan: Longanesi, 1984. Quarto (approx. 9.5" x 12.5").  127 pp. (unnumbered).  Text in Italian.  Over 60 illustrations.

This is the very scarce second book by artist, architect, and designer Luigi Serafini, creator of the surreal cult classic Codex Seraphinianus, a high point of 20th-century book illustration.  The Pulcinellopedia is divided into nine scenes and features the character of Pulcinella or Punch, a stock figure of 17th-century commedia dell'arte and later puppetry.
This beautiful, thought-provoking book comprises dozens of pencil illustrations, monochrome for the most part, beginning with a puppet-show depicted comic-strip style. After a couple of brief texts, the body of the book begins: a ‘suite' in nine sections, some comprising many illustrations, others with just one. Anyone familiar with the Codex Seraphinianus will feel on familiar ground here, both with regard to the style of the illustrations, and to the sense of bafflement they provoke.
The origin of ‘Pulcinella' (Mr. Punch) is lost in time, but is most certainly derived from the character Zanni, the servant, the ignorant but canny peasant of the Commedia dell'Arte, whose long nose alludes to his vivid sensuality.
Pulcinella is a Neapolitan mask; he is dressed in white, often singing about love, hunger, money. His name was believed to come from a certain Puccio Aniello, but the actual etymology is ‘Pullicino' or ‘Pullus Gallinaceus', in Neapolitan dialect Pollicinella; he pretends to belong to the famous family Cetrulo (cucumber), son of Giancocozza Cetrulo (Watermelon cucumber) and Mrs. Papera (duck) Trentova, all matters of jokes in his songs. All of which makes one wonder as to the real identity of Serafini's shadowy co-author, "P. Cetrulo."



From the unusual and unique creator of the enigmatic Codex Seraphinianus comes the second Italian book by the bizarre artist and architect Luigi Serafini, in the form of Pulcinellopedia Piccola:

Nema komentara:

Objavi komentar