petak, 10. veljače 2017.

Minus sapiens









Objavljen je moj novi roman, Minus sapiens: ovdje.
Nabaviti ga možete ovdje.
Trejleri i naslovnice Dalibora Barića:


video
video







Što se događa kada upadneš u crnu rupu, ili kada si i mrtav i živ, ili kada živiš u kompjutorskoj igri, ili si jednostavno otputovao u 16. stoljeće, da bi pratio Montaignea na njegovu putovanju Europom, ali ne zato što te zanima on, nego snimanje dokumentarca o vodi koju on na tom putu pije, iako i nije jasno pije li on vodu ili krv, je li on čovjek, vampir, ili špijun i plaćeni ubojica, premda postoji mogućnost da je sve to skretanje pozornosti s velike ljubavne priče koja presvođuje stoljeća, ili s grandiozne tajne urote europske povijesti i Holokausta koji je počeo prije 500 godina? Zašto je sve to povezano s pticama i ledom vremena u njihovim očima? Kako vas razni filmovi i sablasti Sebalda, Herzoga, R. F. Langleyja, J. A. Bakera i Brautigana mogu opsjedati u tolikoj mjeri da često oko sebe i ne vidite ništa drugo nego njihove distorzije? Tko su uopće glavni likovi, markiz de Gilgame i Kinski, a još važnije, tko je Alga Marghen? Anđeo ljubavi, anđeo osvete, ili ubojica iz noir-filmova?

Želite li znati odgovore na sva ta pitanja? Vjerojatno ne. Onda ste na pravom putu, ovaj će vas roman voditi kroz labirinte neznanja, ispisujući himnu našoj sreći što ništa ne znamo i što se svijet odvija sam od sebe, neovisno o onome što mi mislimo da znamo o njemu.
Premda se na prvi pogled tako čini, identiteti likova i sami događaji u romanu nisu jednostavno rasuti, razlomljeni i neodređeni, kao primjerice u post/modernističkim djelima. Naime, identiteti i znanje ovdje nikome i ne trebaju, budući da svijet uopće nije strukturiran poput jezika, nego poput mirisa, ili ambijenta. Svijet nije u rasulu, to je već prevladana tema starih vremena, nego se sada na drukčiji način stvara ono što je važno. Ne zavode nas stjecanje znanja, otkrivanje tajni i skrivenih značenja, nego "mirisi" događaja. Svoj svijet više ne spoznajemo (pa i nije važno "što" se točno dogodilo), nego ga "njušimo" (slijedimo njegov "miris", "ambijent"). No nije riječ ni o kakvoj utopiji jer je taj novi čovjek, kako se čini, istovremeno fašist i ekstremni individualist, ubojica i konceptualni umjetnik, pravi čovjek našeg doba – Minus sapiens.


RAZGOVOR I ULOMAK NA TREĆEM PROGRAMU HRVATSKOG RADIJA


utorak, 7. veljače 2017.

Kristin Hayter / Lingua Ignota - Burn Everything



architect&vapour5




kristinhayter.com/




Nasilje ne služi liječenju duše.











DISEASE OF MEN is number 13 in a 13-part song cycle loosely based on Igor Stravinsky’s SACRE DU PRINTEMPS. DISEASE OF MEN corresponds to Stravinsky’s SACRIFICIAL DANCE, in which The Chosen One dances to death ‘in the presence of the old wise men.’

all text is culled from BURN EVERYTHING TRUST NO ONE KILL YOURSELF, a 10,000 page document of electronically mediated pornogrind lyrics and documentation of my own experiences of sustained violence. 10,000 pages is 100 lbs of standard paper, equivalent to my body weight. BURN EVERYTHING is literally a corpus of predatory, abusive language i have ingested and chosen to hurl back into the world as my own.
my ongoing work with the project LINGUA IGNOTA is to appropriate the tropes of male-dominated extreme music and to re-articulate these tropes in a meaningful way for survivors of violence, eschewing traditional models of ‘healing’ in favor of Moral Ambiguity and Total Nihilism.
this version of DISEASE OF MEN is unmastered and abridged. full version will appear on an upcoming release.
read more about the 10,000 pages here.



































screen-shot-2017-01-04-at-12-34-06-pmBURN EVERYTHING




























IMG_3366
Kristin Hayter is an interdisciplinary artist, composer, and performer currently living in Rhode Island. She holds a BFA from The School of the Art Institute of Chicago and an MFA in Digital Language Arts from Brown University. She will be pursuing a doctoral degree in the Fall of 2017.
A classically-trained vocalist, Kristin works with a variety of media and technology to create dense works harnessing the tech-mediated or acoustically extended voice, and is inspired by vernacular extreme forms such as black metal, power electronics, and harsh noise as well as sacred and liturgical music.
Her solo project LINGUA IGNOTA explores violence and gender in extreme music through a morally ambiguous, emotionally/physically intense performance practice that has been described as “crushing.”